Tako je počelo

  • Napisao/la Mate Mustać
  • Published in VP u Domovinskom ratu
  • Hits: 1340
  • Ispis, E-mail
Demokratske promjene u Republici Hrvatskoj u uvjetima velikosrpske pobune i agresije

Stvaranje samostalne hrvatske države zbivalo se u povijesnom razdoblju raspada komunističkih režima višenacionalnih država u euroazijskom dijelu svijeta. Najznačajniji događaj po svojoj simbolici i spektakularnosti bilo je rušenje Berlinskog zida. Time se zapravo zorno potvrdilo da su promjene nezaustavljive i da se komunistički režim definitivno preseljava u povijest.

Ta zbivanja imala su odraz i na prilike u tadašnjoj Jugoslaviji. Nitko više nije mogao spriječiti demokratske promjene, slom komunističke ideologije i jednopartijskog sustava, stvaranje višestranačja i pravne države.

U Hrvatskoj se u središtu našlo pitanje ostvarivanja nacionalnih prava u federativnoj državi, koja su uskraćena i negirana stvaranjem komunističke Jugoslavije 1945. godine.

Bleiburška tragedija, nezapamćena u europskoj poslijeratnoj povijesti, najupečatljivije je predskazala budućnost i perspektivu hrvatskog naroda u komunističkoj Jugoslaviji. Ustrojavanjem te nove države, velikosrpski element u Jugoslavenskoj komunističkoj partiji preuzeo je dominantnu ulogu uređujući Jugoslaviju na centralističkim i unitarističkim temeljima, kao najprikladnijem obliku velikosrpske hegemonije.

Hrvatskom je vladao strah i šutnja. Sredinom osamdesetih „Srpska akademija nauka i umetnosti“ obznanjuje Memorandum kao najznačajniji politički dokument kojim su definirani politički ciljevi velikosrpskog hegemonizma. Memorandum postaje temelj političkog pokreta poznatijeg kao „Antibirokratska revolucija“ rasplamsava se velikosrpski nacionalizam širom Srbije, ali izvan njezinih granica gdje žive Srbi.

Započinje brutalni srpski obračun s Ustavom iz 1974. godine koji je uređivao odnose s Federativnim republikama. JA se transformira u nacionalnu homogenu velikosrpsku oružanu silu koja će biti sredstvo za ostvarivanje imperijalističkih težnji velikosrpske politike.

U takvim okolnostima u Hrvatskoj počinje bujati politički pluralizam kao reakcija na otvorene velikosrpske pretenzije na hrvatski teritorij. Pojava višestranačja u Hrvatskoj bila je ilegalna, ali eruptivna. Osnivanjem Hrvatske demokratske zajednice 17.lipnja 1989. godine, kao masovne, svenarodne i političke snage s dr.Franjom Tuđmanom, bitno se mijenja opće političko raspoloženje u Hrvatskoj. Povjesničar, borac za ljudska prava i demokraciju, osvjedočeni zagovaratelj hrvatske državotvorne misli, dr.Franjo Tuđman definira u svom programu stvaranje samostalne i suverene hrvatske države, zasnovane na svehrvatskom nacionalnom pomirenju.

Politički program dr. Franje Tuđmana odnio je uvjerljivu pobjedu na prvim višestranačkim izborima. Svojim izborom hrvatski narod je povijesno rekao NE povratku komunizmu i južnoslavenskoj zajednici. Taj veliki demokratski i civilizacijski korak obavljen je mirno i bez većih društvenih potresa. Dana 30. svibnja konstituiran je višestranački sabor koji je izabrao dr. Franju Tuđmana za predsjednika Republike Hrvatske. Pobjedom na izborima HDZ preuzima ustavnopravnu inicijativu za stvaranje suvremenu hrvatske države.

Jugokomunistički režim u ime velikosrpskog imperijalnog plana svim sredstvima pokušava destabilizirati i smijeniti hrvatsku vlast, izabranu voljom hrvatskog naroda kroz proceduru višestranačkih izbora. Srpski mediji počeli su sotonizirati novu hrvatsku vlast, optužbama o tobožnjoj pripremi za genocid nad Srbima. Čelništvo, tzv. JA poduzima akcije naoružavanja lokalnog srpskog pučanstva i poziva ih na otvorenu pobunu protiv aktualne vlasti.

Terorizam i oružana pobuna protiv demokratskog poretka stupili su na scenu 17. kolovoza 1990. Tada je pod utjecajem velikosrpske politike promovirana teza o ugroženosti Srba, čime se opravdava oružana pobuna i „balvan revolucija“ diljem Hrvatske. Dakako da je cilj bio usporiti i srušiti demokratski izabranu vlast, onemogućiti hrvatski put u samostalnost, a okupacijom pojedinih područja i zaprekama na komunikacijama rastrojiti politički, demokratski i gospodarski život mlade države, kojoj nije bilo dopušteno legalnim i legitimnim policijskim sredstvima to u začetku spriječiti.

Otvorenija prijetnja i izravna priprema tzv. JA i četničkih terorista za agresiju zbiva se u vrijeme proglašenja Ustava RH – 22. prosinca 1990. godine. Već početkom siječnja 1991. godine, tadašnje predsjedništvo Jugoslavije donijelo je Odluku kojom je zatražilo da se na području Jugoslavije razoružaju sve oružane postrojbe MUP-a RH-a, koje su tada, zajedno s djelatnim sastavom MUP-a, bile jedine postrojbe koje su štitile ustavni poredak RH-a. potom je predsjedništvo donijelo odluku o otvorenom uplitanju JA u „razdvajanju“ suprotstavljenih strana u Hrvatskoj i „sprječavanje međunacionalnih sukoba“. Riječ je, zapravo o počecima otvorene i koordinirane agresije na Hrvatsku od strane JA i četničkih terorističkih skupina koje ustrojavaju Srbi u Hrvatskoj.

Početkom 1991. godine srpski pobunjenici potpomognuti beogradskim vlastodršcima proglašavaju odcjepljenje dijelova hrvatskog teritorija ustrojavajući srpsku paradržavnu tvorevinu koja želi pripojenje „velikoj Srbiji“. Na područjima koja su nadzirali pobunjenici počela su ubojstva, pljačke i progoni Hrvata.

Prihvativši i sljedeću politiku mirotvorstva kao jednu od temeljnih vrednota ustavnog poretka RH-a, hrvatska državna politika opredijelila se za mirno rješavanje svih sporova i problema: od rješavanja odnosa među republikama bivše Jugoslavije-države koja se raspadala, pa do unutrašnjeg uređenja sa Srbijom, predloživši rješenje prema najvišim europskim standardima. Unatoč tome hrvatska država i hrvatski narod bili su izloženi najtežoj, najbezobzirnijoj, rušilačkoj i genocidnoj agresiji.

Početkom ožujka 1991.godine terorističke skupine izvršile su prepad na policijsku postaju u Pakracu. Srpski policajci uz pomoć JA razoružavaju policajce Hrvate. Policijske snage MUP-a RH-a pokazale su zadivljujuću hrabrost i junaštvo, oslobađaju postaju, razoružavaju i zarobljavaju dio pobunjenika dok određeni dio bježi u brda. Nakon toga u Pakrac ulaze postrojbe JA.

29. ožujka srpske terorističke skupine zaposjedaju Nacionalni park Plitvice. Postrojbe MUP-a RH-a 31. ožujka protjeruju teroriste s Plitvica. Tada pogiba vitez Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata. Ranjeno je šest redarstvenika dok je zarobljeno dvadesetak terorista. JA izlazi s tenkovima i postavlja se između hrvatskih redarstvenika i terorista kao „tampon“ zona. Pobuna je zahvatila sva područja naseljena srpskim pučanstvom.

Realno sagledavajući aktualno politički proces, predsjednik RH-a dr. Franjo Tuđman je 20. travnja 1991. donio odluku o ustrojavanju Zbora narodne garde kao prvih vojnih postroja hrvatske države. Bile su to ustrojene profesionalne postrojbe za provedbu obrambenih i redarstvenih zadaća, a sačinjavali su ih pripadnici specijalnih policijskih snaga, dragovoljci iz svih krajeva Hrvatske i dijaspore.

Prve brigade ZNG-a službeno su osnovane u razdoblju od 10. do 15. svibnja 1991. Na opće oduševljenje hrvatskog naroda, postrojbe ZNG-a prvi puta su javno predstavljene u Zagrebu na stadionu „NK Zagreb“ 28.svibnja 1991. gdje je predsjednik RH-a obavio svečanu smotru.

Srbo-četnički terorizam bijesni Hrvatskom. Srpski teroristi u Borovu selu mučki i na prevaru ubijaju i masakriraju hrvatske policajce.

Sredinom svibnja 1991. u Hrvatskoj je održan referendum na kojem se 91,97% birača izjasnilo za samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. 25. lipnja Hrvatski sabor na temelju rezultata iz referenduma usvaja Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske.

izvor:Knjiga vojna policija u domovinskom ratu